Najveće je djelo dvojezično-dvoknjižni rječnik Gazophylacium, seu latino-illyiricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi; druga knjiga rječnika ima naslov Gazophylacium illyrico-latinum), a djelo je ostalo nedovršeno. Sastoji se od dva dijela - prvi je latinsko-hrvatski i sadrži oko 40.000 latinskih natuknica s mnogo više hrvatskih objašnjenja, a drugi, hrvatsko-latinski ima oko 25.000 riječi. Prva knjiga tj. latinsko-hrvatski rječnik ima 1.288 stranica, dok je hrvatsko-latinski rječnik kao druga knjiga imao 650 stranica i to je jedan od najvećih hrvatskih rječnika s oko 2.000 stranica. Izim po bogatstvu riječi Gazofilacij je važan i po tronarječnoj kajkavsko - čakavsko - štokavskoj jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike Ozaljskog književnog kruga na starohrvatskom Frankopanskom standardu. Rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar, a objavljen je u Zagrebu 1740. Najviše popisanih riječi potječe iz Hrvatskog Zagorja, Istre, Dalmacije i Slavonije tj. iz svih glavnih hrvatskih područja.

Rječnik je izišao tek šezdeset i pet godina nakon njegove smrti, a razlog tomu je tragična smrt njegova mecene, tj. smaknuće Zrinskih i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu. Uz pomoć Zrinskih rječnik bi bio tiskan već u 17. stoljeću, a ovako su ga pavlini objavili tek 1740. godine. Noviji pretisak tog rječnika objavljen je 1972. (izdanje Liber-Mladost) i ponovo u izdanju Stari Grad, Zagreb 1998. Belostenčeve rečenice su jasne i bogate, a jezik prepun istoznačica koje svjedoče o njegovoj baroknoj naobrazbi i o bogatstvu tadašnjega hrvatskoga jezika. Belostenec je rad na tomu djelu smatrao svojim životnim djelom, pa je na njemu radio do smrti. Rječnik nije završio, pa je on ležao u pavlinskom samostanu 65 godina u rukopisu.